U svim velikim, pa čak i onim samo boljim romanima i pričama koje su u posljednja dva stoljeća napisane o Bosni, stvorila se i stvara se dalje predodžba o Bosni kao o mitskom vilajetu. Kratki roman Cirkus Columbia, bosanskohercegovačkoga pisca Ivice Đikića, ima, u pozitivnom smislu, nečeg od tog, nečeg vrlo starinskog u svojoj epičnosti.

Načinom pripovijedanja, gradnjom i praćenjem likova, zgusnutošću radnje i specifičnom smirenošću u izlaganju i najuznemirujućih sadržaja, Cirkus Columbia tipična je proza u dobroj tradiciji bosanskih pisaca. Po tome je on starinski. Sadržajno, to je i po svojoj temi, sudbini likova, fatalnoj ljubavi, boli i glavobolji, duši i bezdušnosti bosanske kasabe.