Nagrade za najbolji roman u Nemačkoj i Švajcarskoj 2010. godine.

Lirska saga o porodici vojvođanskih Mađara, koja dijeli sudbinu rijeke Jugoslovena što su sedamdesetih godina prošlog vijeka pohrlile u pečalbu na Zapad. Otac, majka i dvije kćeri Kočiš nose u inostranstvo nepomirljivu gorčinu zbog neke skrivene nepravde, ali i čežnju za panonskim zavičajem. Iz godine u godinu, oni provode ljeto u vojvođanskoj ravnici odakle su potekli, u pospanoj varošici gdje na svom gazdinstvu stoluje baka Mamika, očeva majka, za stariju kći Ildiko najvažnija osoba na svijetu. Jednog ljeta Mamika će ispričati djeci životnu dramu svog pokojnog muža, kome je država posle rata oduzela zemlju i slomila srce...

Dok se porodica među ljubaznim ali hladnim Švajcarcima mukotrpno penje ljestvicom opstanka, i dok se istovremeno u njihovoj bivšoj domovini rasplamsava vihor novog rata, glavna junakinja Ildiko ispreda sjetnu i oporu priču o sudbini emigranata, o izgubljenom raju zavičaja, o odrastanju između dva svijeta koji postaje svijet za sebe: u njenom slučaju, prelijepa panonska pjesma koja lebdi između dva jezika, prošlosti i sadašnjosti, alpskih pejsaža i beskrajne ravnice, radosti i tuge, otuđenosti u blagostanju i prisnosti u neimaštini, kulture zaborava i snage sjećanja.

Ova uzbudljiva pripovijest sa autobiografskim elementima proglašena je za najbolji roman na njemačkom jeziku 2010. godine u Nemačkoj i Švajcarskoj (prestižne nagrade Deutscher Buchpreis i Schweizer Buchpreis), i donijela Melindi Nađ Abonji, rodom iz Bečeja, zasluženo priznanje i kritike i čitalaca u više evropskih zemalja, na čije je jezike prevedena.