Egipatski književnik Nagib Mahfuz, svrstao se među svjetske pisce, zvanično to potvrdivši dobijanjem Nobelove nagrade (1988. godine). Sa četrdesetak romana, petnaest zbirki kratkih priča i većim brojem filmskih scenarija, ima nepodijeljen ugled vodećega arapskoga pisca.

Historiju Egipta i specifičan razvitak društva Mahfuz je vješto koristio kao pozadinu za portretiranje autentičnih literarnih junaka. Lopovi i psi, ima elemente trilera (ubistvo, potjera, nevjerna žena...) što radnju knjige čini jako uzbudljivom, no Mahfuz, koristeći se tehnikom romana toka svijesti spušta čitatelja u najskrovitije dubine junakove psihe, otvarajući tako mnogo širu perspektivu koja zajedno sa napetošću trilera čini knjigu još neodoljivijom.

Noć je tiha. Mjesec još nije izašao. Mrak je kao zid koji pregrađuje put. U dubini mezarja zaranja u koloplet mraka, u kojem se ni po čemu ne uspijeva orijentisati. Pojma nema da li u kretanju ide naprijed, ili nazad. Premda u njemu tinja samo slabašan tračak nade, pun je razorne snage.