Jednog dana, prolazeći ravnodušno između Čerkeskinja i Đurđijanki, djevojaka čija je ljepota u Carigradu smatrana klasičnom, sultan se iznenada zaustavio pred jednim tananim i ljupkim likom. Spustio je pogled na lice koje se prema njemu dizalo, lice bez istinske ljepote, ali osmehnuto zavodljivom živahnošću. Dva modra oka, osjenčena dugim trepavicama, odgovorila su mu ne samo vragolasto nego i gotovo drsko. I on, koji je vidio toliko pogleda ispunjenih strašću, patnjom i poniznošću, podlegao je, odjednom, onome što se smijalo u očima djevojke koju su u haremu nazvali Hurem (vesela). Sultan se za trenutak kolebao. Pokušao je da zadrži pogled na rujnom zlatu kosa jedne Mlečanke, ali je to bilo uzalud. Maramicu, laku kao paučina, ostavio je na nježnom ramenu one koju će cio svijet uskoro zvati Rokselanom...

Sulejman Veličanstveni vladao je 46 godina, predvodio 13 ratnih pohoda, podizao raskošne građevine i spomenike širom Osmanskog carstva i osvojenih zemalja, uveo reformu zakona, uprave i školstva, govorio arapski, turski, persijski i srpski jezik, proučavao filozofiju i pisao poeziju... Njegovo carstvo prostiralo se od Ugarske do Iraka i od Tripolitanije i Jemena do ruskih stepa na istoku Kaspijskog mora - ali njegovim srcem vladala je zapravo samo jedna žena, isprva ukrajinska robinja u njegovom haremu, a kasnije moćna sultanija, prva robinja kojom se jedan sultan zvanično oženio po šerijatskom zakonu. Povijest o Sulejmanu istovremeno je i povijest o njenom uticaju na velikog osmanskog sultana i njihovoj zajedničkoj slavi širom svijeta...