U Indiji, u okviru oronule palate pokojnog radže od Badalpura nalazi se mali vrt u koji jedna mlada Evropljanka redovno dolazi kako bi prikupila snagu i osvježila duh. Zahr, sultanijina kći, potomak posljednjih vladara Konstantinopolja, takođe je i radžina kći, te je tako i kći indijske zemlje. Ovo je priča o njoj - ženi koja je, čim je došla na svijet, izgubila sve: ime, prezime, porijeklo, roditelje. Pobjegavši iz Indije, majka je pred smrt povjerava jednoj porodici na čuvanje. Kao već odrasla djevojka, Zahr pokušava na sve moguće načine da otkrije svoj pravi identitet, jer joj se čini da bez njega ne može zakoračiti u život. U dvadeset prvoj godini, poslije višegodišnjeg traganja, upoznaje oca i svoju zemlju. Zatiče osiromašenu porodicu, i otkriva nemilosti kojima je izložena mala muslimanska zajednica. Zahrini evropski običaji izazivaju snebivanja i mnogobrojne prijekore. Povrh svega, ona je tek žena, i samim tim potpuno obespravljena. Sve to ne umanjuje njenu sreću zbog porodice koju je najzad pronašla i oca kojem se divi i kojeg obožava. Medutim, njen se svijet ponovo kasnije i, poslije mnogobrojnih bitaka, nisu ništa drugo do štake kojima se čovjek potpomaže da bi stajao uspravno, okovi koji ga sputavaju, pa često i naočnjaci koji zasljepljuju. Hoće li danas, oslobođena svih duhova prošlosti uspjeti da se vine ka drugim horizontima, lagana, najzad spremna da zapleše svoj život?