svaki dan, 12.00 – 20.00
 E-mail: info@nahla.ba      +387 33 710 650

Urbano vrtlarstvo – kako uspješno uzgajati različite vrste

U urbanim uslovima nemamo mogućnost uzgoja hrane na velikim površinama, odnosno da različite vrste fizički odvajamo, već smo primorani da na manjem prostoru kombinujemo više različitih vrsta. Zato je vrlo važno poznavanje kombinacije biljaka po principu tzv. dobrih i loših susjeda.

Share on facebook
Share on linkedin
Share on email

Pripremila Amila Gadžo, magistrica hortikulture/pejsažne arhitekture i alumna Nahlinog kluba mladih Tignum

Sigurno svi u svom komšiluku imamo dobrog komišiju, koji je tu šta god da nam zatreba u pola noći, a isto tako i onog lošeg, kojem smeta svaki naš pokret. I s biljkama je ista situacija. Biljke u vrtu utječu jedna na drugu na način da luče aktivne supstance – fitoncide. Fitoncidi (Phytoncide) su različite biološke aktivne supstance koje stvaraju biljke, a djeluju na životne procese susjednih biljaka i malih organizama, poticajno ili sprečavajući.

Kako znati koja je biljka dobar, a koja loš susjed?

Botanička podjela biljnih vrsta je jako važna u naučnom smislu, ali i kad je upitanju urbano vrtlarenje.

Najveći broj povrtnih vrsta pripada porodicama:

  • Krstašice (Brassicaceae)
  • Pomoćnice (Solanaceae)
  • Ljiljani (Liliaceae)
  • Štitarke (Apiaceae)
  • Tikvenjače (Cucurbitaceae)
  • Lepirnjače (Fabaceae)
  • Glavočike (Asteraceae)
  • Lobodnjače (Chenopodiaceae) 

Na internetu možete naći veliki broj tabela s dobrim i lošim susjedima, gdje je u jednoj navedeno da je neka povrtna vrsta dobar susjed, a u drugoj da je loš.  Opći princip koji važi je da su biljke iz iste porodice loši susjedi, a biljke koje imaju različite potrebe za mineralnim materijama su dobri susjedi.

Krastavice (Cucumis sativus L.)

Uspješan uzgoj krastavice zahtjeva osunčan položaj, ali može podnijeti i mjesta sa 4-6 h direktne sunčeve svjetlosti i neophodno je obilno zalijevanje. Idealno mjesto u urbanim sredinama je u zavjetrini u blizini zida. Dobri susjedi krastavice su: mahunarke, zelena salata, grašak, a loši krompir, paradajz, tikvice.

Mrkva (Daucus carota L.)

Mrkva je dvogodišnja biljka  iz porodice Apiaceae. Ima dosta skromne zahtjeve za svjetlosti i temperaturom, pa tako uspijeva dosta dobro i na sjevernim stranama, ali zahtijeva obilno zalijevanje. Ne podnosi teška glinovita zemljišta. Dobri susjedi mrkvi: su crveni luk, zelena salata,  grašak, paradajz, a loši kopar i peršun.

Luk (Allium cepa L.)

Crveni luk je biljka dugog dana i ne podnosi zasjenu. Sporo niče i ima velike zahtjeve za vodom. Voli rahlo i humozno tlo. Dobri susjedi crvenom luku su: mrkva, paradajz i cvekla, a loši bijeli luk, kupus, prasa.

Zelena salata (Lactuca sativa L.)

Zelena salata je vrsta koja se lako uzgaja. Nema velikih zahtjeva za svjetlosti i temperaturom, ali traži velike količine vode. Vrlo dobro uspijeva u lakim i humoznim tlima, a dobro je kombinovati s lukom, mrkvom i špinatom.

Tikva (Cucurbita pepo L.)

Tikve su vrste jako osjetljive na niske temperature. Za uspješan uzgoj neophodno je dosta sunca na mjestu koje je zaštićeno od vjetra. Ima velike zahtjeve za vodom i u vrtu je treba posaditi što dalje od krastavica.

Ovo su samo neke vrsta koje se mogu uzgajati u urbanim sredinama, bilo na balkonima bilo u baštama. Ono što predstavlja problem kod organskog uzgajanja biljaka je borba s bolestima i štetočinama. U idućem tekstu upoznat ćemo se detaljnije s biljnim bolestima i kako se bez upotrebe pesticida boriti protiv njih.