Edukacija   |    Istraživanje   |    Poslovna zajednica   |    Linija zdravlja   |    Usluge   |    Ostale aktivnosti

  

  • Intervju: Bez straha ka snovima!
  • Lejlu Nikšić prvi put sam srela 2008. godine, na jednoj od radionica za srednjoškolke u Nahli. Inteligentna i izuzetno samouvjerena djevojčica prilikom prvog predstavljanja je rekla da joj je fizika najveća ljubav i da će jednog dana studirati astronomiju.
  • Možda je to tada i zvučalo kao pusti dječiji snovi, ali Lejla je jučer magistrirala na Fakultetu za avijaciju i astronomiju u Eskišehiru, u Turskoj i postala prva bh. magistrica kontrole zračnog prostora. Iskoristili smo ovaj povod da je zamolimo da za Nahlin portal odgovori na nekoliko pitanja. Iako zatrpana zahtjevima za intervjue, rado se odazvala i podijelila s nama priču o svom dosadašnjem životnom putu.

    Lejla, prije svega, čestitamo ti na uspješno odbranjenom magistarskom radu. Onima koji te znaju poznato je da si postizala izvanredne rezultate još od malih nogu. Reci nam nešto o školama koje si pohađala i u čemu si najviše uživala tokom svog dosadašnjeg školovanja?

    Završila sam osnovnu školu Al-Walidein Gazzaz gdje sam bila učenica generacije. Poslije završene osnovne škole upisala sam Drugu gimnaziju u Sarajevu i prve dvije godine pohađala matematički smjer, a poslije se prebacila na prirodni smjer. Nakon završene srednje škole upisala sam se na Fakultet za saobraćaj i komunikacije, smjer Zračni saobraćaj i 2012. godine dobila zvanje Bachelor inžinjer zračnog saobraćaja. Iste godine sam došla u Tursku i pri Istanbul Univerzitetu završila kurs turskog jezika. U septembru 2013. godine sam započela master studij na Anadolija univerzitetu, na Fakultetu za avijaciju i astronomiju, smjer Kontrola zračnog saobraćaja. Svoju tezu na temu „Analiza zračnog prometa u Bosni i Hercegovini“ odbranila sam 29. juna 2015. godine. Moja teza je ujedno i prvo akademsko stručno istraživanje o bh. nebu. Tokom školovanja izuzetno sam voljela matematiku i fiziku. Još od osnovne škole sam se takmičila u ovim oblastima i iz tog razloga sam i upisala Drugu gimnaziju, a kasnije i tehnički fakultet.

    Bila si Nahlina stipendistica i volonterka. Koliko ti je značila Nahlina podrška u tvom dosadašnjem razvoju? Kakve uspomene nosiš iz tog perioda?


    Nahlina ponuda da napravi priču o meni obradovala me je danas više od svih ostalih ponuda. Nahla i osoblje Nahle velikim dijelom su zaslužni za moj uspjeh. Kao što ste već rekli, bila sam stipendistica i volonterka i u Nahli sam godinama pronalazila svoju oazu snage i podrške, u ovom smislu mislim i materijalne i moralne podrške. Kroz aktivizam i radionice u Nahli stekla sam iskrene prijateljice koje i danas prate i podržavaju moj rad i uspjeh. Mi smo postale jedna velika Nahlina porodica koja svakim danom raste i svaki naš uspjeh je, ustvari, i Nahlin uspjeh. Sretna sam što i ja doprinosim tom uspjehu na ovaj način.

    Nema mnogo žena u BiH koje se odlučuju za karijeru u tehničkim naukama. Zašto je to tako? Šta je tebe posebno motiviralo da kreneš u tom pravcu?

    Ono što sam, između ostalog, naučila u Nahli je i to da zanimanja ne dijelim na muška i ženska. Oduvijek sam voljela matematiku i fiziku i kao nekome ko nema predrasude o tome da su tehnički fakulteti samo za muški spol, nametnulo mi se samo od sebe studiranje na nekom od tehničkih fakulteta. U svojoj generaciji 2012. godine bila sam najbolji student smjera zračni saobraćaj, iako smo na smjeru imali i muških kolega. A na master programu kontrole zračnog saobraćaja u Turskoj sam od svih studenata u svojoj generaciji bila jedina djevojka. Završila sam master program za dvije godine, iako sam nastavu imala na turskom jeziku i na sve ispite izlazila na turskom. Svoju tezu sam isto tako napisala na turskom i završila u isto vrijeme kad i sve moje kolege muškarci, koji su studirali i pisali tezu na maternjem jeziku. Što pokazuje da žena može biti uspješna bez ikakvih zaostajanja i u tehničkim naukama. Tu smo da pokažemo da radom, trudom i zalaganjem možemo ostvariti svaki cilj koji zacrtamo, naravno, sve uz Božiju pomoć. 

    Dodiplomski studij si završila u BiH, a postdiplomski u Turskoj. Možeš li uporediti svoja iskustva studiranja u ove dvije zemlje?

    Postiplomski studij u Turskoj je bilo malo drugačiji od studija završenog u BiH. U BiH sam studirala Zračni saobraćaj kao jednu prometnu granu. U Turskoj sam se specijalizirala za dio zračnog saobraćaja koji se odnosi na Kontrolu zračnog saobraćaja. Znanje koje sam stekla na Fakultetu za saobraćaj i komunikaciju od svojih cijenjenih profesora bilo je jedan dobar temelj zahvaljujući kojem sam mogla usmjeriti svoje dalje obrazovanje na kontrolu letenja. Uslove studiranja u BiH i Turskoj je teško porediti, zbog same ekonomske situacije u kojoj se nalazi naša država. Ja sam, hvala Bogu, imala tu sreću da sam svoj master završila na najbogatijem univerzitetu u Turskoj. Tako da je u tom pogledu velika razlika, s obzirom na to da sam svaki dan imala pristup aerodromu koji se nalazi u sklopu samog fakulteta, a i vježbe su bile svaki dan na simulatorima kontrole letenja. Profesori su uvijek voljni pomoći i dostupni su sve svoje radno vrijeme svim studentima, a vrlo su ažurni i prilikom elektronske komunikacije. Mada ni u Bosni i Hercegovini nisam imala velikih zamjerki.

    Sve veći broj bosanskih studenata/studentica odlučuje se za studij na nekom od turskih univerziteta. Iz tvog iskustva, koliko je današnja Turska poticajna sredina za strane studente/studentice?


    Moj savjet svima koji imaju priliku studirati u Turskoj je da ne propuste tu priliku, ali i da se uvijek vrate u svoju domovinu. Veliko je bogatstvo imati iskustvo studiranja u jednoj ovakvoj državi koja je trenutno u velikom usponu na svim poljima, a naročito na polju nauke i obrazovanja, što je ovdje konkretno bitno za nas kao studente. Turci jako vole Bosance i Hercegovce i uvijek smo dobrodošli svugdje. S druge strane, u Tursku dolazi jako puno i drugih stranih studenata s kojima se imate priliku upoznati i sklopiti prijateljstva. Tako da ja danas imam prijatelje širom svijeta, a nisam obišla te dijelove svijeta. Sve zahvaljujući studiranju u Turskoj gdje smo se sreli i upoznali.

    Da li si se, kao djevojka s neobičnim zanimanjem koja nosi hidžab, susretala s predrasudama u svom okruženju? Kakva su tvoja iskustva?

    Nisam imala neugodnih iskustava zbog hidžaba. Na hidžab nikad nisam ni gledala kao na prepreku, pa ga onda tako i drugima prezentujem. Na seminarima i radionicama sam često bila jedina djevojka s hidžabom, ali sebe nikad nisam gledala drugačijom od ostalih. To je moj način života, način na koji ja sebe duhovno upotpunjujem. Nešto između mene i mog Gospodara. A svojim znanjem i kvalitativnom konkurencijom, što jesam bila svojim kolegama, napravila sam takvu atmosferu da su me poštovali zbog toga što jesam i vjerujem da sam razbijala te predrasude među ljudima, ako ih je i bilo. Kao što sam rekla da žena može svojim kvalitetima, trudom i radom parirati muškarcu u bilo kojoj oblasti, isto tako smatram da žena s hidžabom na isti način bez ikakvih poteškoća parira i ženama bez hidžaba, kao i muškarcima. 

    Mnoge mlade djevojke žele ostvariti svoje snove i odabrati profesiju koju vole, ali se plaše napraviti konkretne korake u tom pravcu. Koji bi im savjet dala iz sadašnje perspektive?


    Strah je čovjekov najveći neprijatelj. Od svoje mentorice Azre u Nahli sam naučila nešto što me je vodilo kroz moj dodiplomski, a i postdiplomski studij. U našem cilju mora biti jedan veći cilj. Rekla nam je da ako postavimo za cilj da sutra svojim uspjehom budemo od koristi cijelom ummetu i da muslimanska zajednica bude jača upravo zbog nas, da će nam onda Božija pomoć na putu ostvarenja tog cilja biti zagarantovana. Ja sam se uvjerila u ovo što je profesorica Azra rekla i moj savjet danas svim mladim djevojkama je upravo ovaj. Bez straha krenite ka svojim snovima, ali u tim snovima morate imati jedan veći cilj, cilj čijim će ostvarenjem naša zajednica, država, a i cijeli ummet imati koristi.

    Za kraj, reci nam kako vidiš svoju buduću karijeru?


    Želim raditi u sektoru zračnog saobraćaja svakako, za što sam se i školovala. Ako Bog da, nadam se i prilici za nastavak svog akademskog obrazovanja i doktoratu iz iste oblasti, opet na temu bh. neba. Sve je u Božijim rukama.

    Razgovarala: Elmina Mušinović

  •  
  • 30.06.2015
  •  

Centar za edukaciju i istraživanje Nahla   |   Džemala Bijedića 122, Sarajevo   |   Tel +387 (33) 710-650   |   Fax +387 (33) 641-664