Edukacija   |    Istraživanje   |    Poslovna zajednica   |    Linija zdravlja   |    Usluge   |    Ostale aktivnosti

  

  • Saosjećajni muškarci su sretni!
  • Posjedovanje osjećaja saosjećanja vodi ka sretnijem životu i boljim odnosima s drugim ljudima.
  • Sjećam se da sam bio veoma saosjećajno dijete. Dok sam gledao „Malu kuću u preriji” neutješno i dugo sam plakao kad Laura nije mogla da kupi božićni poklon Pau. Ali, 12 godina fizičkog zlostavljanja i prisiljavanja da se ponašam u skladu s ograničavajućom konceptom razmišljanja “ponašaj se kao muškarac” iscijedilo je većinu tog saosjećanja iz mene do mog punoljetstva.

    Iako sam bio ono što terapeuti nazivaju “high-functioning” (osoba koja je u mogućnosti da prikrije svoje disfunkcionalno ponašanje na javnim mjestima i održava pozitivnu javnu sliku o sebi, a pokazuje svoje negativne osobine članovima porodice iza zatvorenih vrata), moj nedostatak saosjećanja bio je poput karcinoma koji je otrovao moja prijateljstva, veze i odnose s ljudima, poslove i život. Sa 46 godina došao sam do dna. Nezaposlen i na ivici razvoda, našao sam sebe kako šamaram svog četverogodišnjeg sina kad me ne bi slušao.

    Kao žrtva zlostavljanja, obećao sam sebi da nikad neću dići ruku na moju djecu, ali ovdje sam ja zlostavljao svog voljenog sina.

    Znao sam da se moram promijeniti. Počeo sam od empatije, koja me je dovela do saosjećajnosti. Posvetio sam se praktikovanju dnevne meditacije, pohađao sam seminar CCARE Cultivating Compassion “Razvijanje saosjećanja” na Stanford univerzitetu, i završio ga povlačenjem u desetodnevnu  tihu meditaciju. Pročitao sam i istraživao sve što sam mogao naći o saosjećanju.

    Otkrio sam da što sam bivao saosjećajniji, to sam postajao srećniji.

    Uvjeren da sam pronašao esencijalni sastojak za srećan i miran život, počeo sam intervjuisati naučne i duhovne stručnjake o temi saosjećanja, pokušavajući da saznam šta to čini saosjećajnog muškarca. Intervjuisao sam dr. Dachera Keltnera, suosnivača UC Berkeley Greater Good Science Centra; dr. Jamesa Dotyja, osnivača i direktora Centra za istraživanje i edukaciju o saosjećanju i altruizmu pri Stanford univerzitetu (Center for Compassion and Altruism Research and Education at Stanford University); dr. Ricka Hansona, autora „Hardwiring Happiness“; Marca Bracketta, direktora Centra za emocionalnu inteligenciju na Yaleu i Thich Nhat Hanha, zen budističkog monaha kojeg je Martin Luther King Jr. 1967. nominovao za Nobelovu nagradu za mir.

    Na osnovu ovih intervjua i istraživanja sastavio sam listu onoga što čini muškarca saosjećajnim.

       
    • Naučite da posmatrate saosjećanje kao snagu
       
    Na većini događaja na kojima sam prisustvovao, a na kojima se govorilo o saosjećanju pretežno su bile prisute žene. Kada sam upitao Thich Nhat Hanha kako bismo mogli učiniti saosjećanje privlačnije muškarcima, odgovorio je: „Tu vjerovatno postoji suštinsko nerazumijevanje prirode saosjećanja, jer saosjećanje je veoma moćno… Saosjećanje nas štiti bolje i više nego oružje, bombe ili novac.“

    Iako mnogi muškarci u društvu vide saosjećanje kao nešto rezervisano samo za žene - što se prevodi kao slabost u našem patrijahalnom društvu - svi saosjećajni muškarci koje sam intervjuisao vide saosjećanje kao snagu. 

    Dr. Hanson je istakao kako saosjećanje čini čovjeka hrabrijim jer saosjećanje jača srce - hrabrost (eng. courage) dolazi od francuske riječi “coeur” što znači srce. Dacher Keltner tvrdi da je Darvin vjerovao u „opstanak najljubaznijih“, a ne najjačih. Dr. Ted Zeff, autor knjige „Odgojiti emocionalno zdravog dječaka“ (Raise an Emotionally Healthy Boy), vjeruje da samo saosjećajni muškarci mogu spasiti planetu. Zeff tvrdi da je „došlo vrijeme da se razbije zastarjeli, rigidni, muški kod koji insistira na tome da svi muškarci trebaju biti agresivni, neosjetljivi i bezosjećajni“ –odličan opis izreke „ponašaj se ko muškarac“  u skladu sa kojom sam pokušao da živim.

    Saosjećajni muškarci koje sam intervjuisao slažu se sa Dalai Lamom kada kaže: „Ljubav i saosjećanje, samilost su potrebe, a ne luksuz. Bez njih, čovječanstvo ne može opstati.“
       
    • Imajte saosjećajne uzore i modele ponašanja
    Svi saosjećajni muškarci imaju uzore koji podržavaju njihov instinkt saosjećajnosti. Marc Brackett daje zasluge svom ujaku, Marvinu Maureru, profesoru socijalnih studija koji je pokušavao ugraditi i usaditi emocionalnu inteligenciju svojim učenicima prije nego što je pojam „emocionalna inteligencija“ i postojao. Više  od 30 godina nakon što je predavao u srednjoj školi, Maurerov “Feeling Words Curriculum“ djeluje kao ključna komponenta RULER programa Yale Centra za emocionalnu inteligenciju. Na sličan način Marshall Rosenberg, autor knjige Nonviolent Communication („Nenasilna komunikacija“), stalno spominje svog saosjećajnog ujaka koji se brinuo o svojoj baki na samrti.

    Uzori ne moraju nužno da budu živi, niti čak stvarni. Chade-Meng Tan, autor "Search Inside Yourself", navodi Ben Kingsleyev opis Gandija kao uzora za saosjećajnost. Dr. Rick Hanson navodi Endera iz romana Enderova igra (Ender’s Game) kao uzora za saosjećajnost. Neprikosnoveni uzori saosjećajnosti su Isus i Buda. Ali, poenta je u tome da se tretiraju kao uzori i modeli ponašanja.

    Uzori ne služe da se obožavaju, da im se klanja ili da im se moli. Služe da budu imitirani. Oni su nam utrli i pokazali put kojim bismo trebali ići. Možemo li okrenuti drugi obraz i voljeti svoje neprijatelje kao što je to od nas tražio Isus? Možemo li se uzdići iznad našeg ega i vidjeti sve stvari kao jedno, kao što je to Buda radio?

    Nasuprot tome stoje pojedinci koji nisu bili vođeni pozitivnim uzorima. U knjizi „From Wild Man to Wise Man“ („Od divljeg do mudrog čovjeka“), franjevac Richard Rohr opisuje ono što on naziva “glad za ocem” (“father hunger”): „Hiljade i hiljade muškaraca, mladih i starih… odrasli su bez ljubavi dobrog muškarca, bez očevog razumijevanja i podrške.“ Rohr, koji je 14 godina bio zatvorski svećenik, tvrdi: "Jedini univerzalni obrazac koji sam pronašao kod muškaraca i žena u zatvoru je taj da nisu imali dobrog oca.“

    Scott Kriens, bivši glavni izvršni direktor Juniper Networksa i osnivač 1440 Foundation, slaže se s tim: “Najmoćnija i najbolja stvar koju možemo uraditi za svoju djecu je da budemo primjer kakvom se nadamo.”
    • Nastojte da se uzdignete iznad rodnih stereotipa
    Svi saosjećajni muškarci koje sam inervjuisao su izašli iz kutije u kojoj vrijedi pravilo „ponašaj se kao muškarac“. U određenom trenutku u svom životu dr. Rick Hanson shvatio je da je bio previše vođen i usmjeravan lijevom moždanom hemisferom, pa je napravio svjestan napor kako bi se opet povezao sa svojom intuitivnom, emocionalnom stranom. Kad se Elad Levinson, program direktor Spirit Rock Meditation Centra, prvi put susreo s praktikovanjem vježbi milosrđa i saosjećajnosti, njegova prva rekacije je bila kako kaže tipična za muškarce: „Ma daj! Levisone, pravi si papak. Nema šanse da ćeš sjediti ovdje i željeti sebi dobro.“ Ali, zapravo ga je praktikovanje saosjećajnosti podstaklo da se riješi rodnih stereotipa.

    Ted Zeff navodi istraživanje koje je pokazalo da muška dojenčad više pokazuju emocije od ženske, ali vremenom kad dječak dosegne petu ili šestu godinu „on je naučio da suzbije svaku emociju osim bijesa, jer je bijes jedina emocija za koju društvo kaže da je dječaku dopušteno da je ima, tj., društveno prihvatljiva da je dječak ima. Ako društvo ograničava muškarčev emocionalni spektar samo na bijes, očito je onda da muškarci moraju prekoračiti ovo ograničenje da bi postali saosjećajni.

    Dr. Doty ukazuje na vještački oblikovane modele ponašanja kao glavni problem u našem društvu jer oni sprečavaju muškarce da pokažu svoju osjetljivost. „Ako ne možete biti osjećajni, ne možete ni voljeti“, kaže Doty. Osjećajnost je ključ slobode iz kutije „ponašaj se kao muškarac“, jer omogućuje muškarcima da skinu oklop "muškosti" i istinski se povežu s drugima.

    I dr. Doty i Scott Kriens naglašavaju autentičnost kao neophodan put do saosjećajnosti. Kriens definiše autentičnost kao “kad neko dijeli ono u što on stvarno vjeruje, umjesto onoga što želi da vi vjerujete".  Ovo otvara vrata saosjećajnosti i istinskoj povezanosti s drugima.
    • Njegujte emocionalnu inteligenciju
       
    U svojoj knjizi „Raising Cain“, Dan Kindlon i Michael Thompson tvrde da se većina dječaka podiže i odgaja kao emocionalne neznalice: „U nedostatku emocionalnog obrazovanja, dječak se suočava s pritiskom adolescencije i s tom jedinstvenom, okrutnom vršnjačkom kulturom s jedinim reakcijama koje je naučio i uvježbao – i za koje zna da su društveno prihvatljive – s tipičnim „muškim“ reakcijama bijesa, agresije i emocionalnog povlačenja.

    Nasuprot tome, većina muškaraca koje sam intervjuisao su „emocionalno pismeni”. Činilo se da oni vide i osjećaju stvari s osjetljivošću Geigerovog brojača. Dotyjeve oči zasuzile su u više navrata dok je govorio o saosjećanju. Hanson je objasnio kako je ušao u odraslo doba “from the neck up” onda je proveo veliki dio svojih 20-ih kako bi ponovo postao cio. Veliki dio Chade-Meng Tanove obuke "Search Inside Yourself" koju je razvio za uposlenike Googla temelji se na razvijanju emocionalne inteligencije kroz treninge pažnje, samospoznaje i samokontrole.

    Slično tome, svećenik Richard Rohr vodi treninge za grupe mladića kroz koje ih prisiljava da se suoče s bolom, usamljenošću, dosadom i patnjom kako bi proširili svoje emocionalne i duhovne kapacitete. Nije slučajno da se ovi treninzi održavaju u prirodi. Čini se da je priroda važan prostor koji omogućuje dječacima i muškarcima da se ponovo povežu sa svojim unutrašnjim svijetom. Dr. Hanson je strastveni planinar. Ted Zeff zagovara provođenje vremena u prirodi s dječacima kako bi se omogućio razvoj njihove osjećajnosti.
       
    • Vježbajte šutnju
       
    Gotovi svi muškarci s kojima sam razgovarao redovno provode neko vrijeme u tišini. Oni bi uzeli “pauzu”, kako bi mogli vidjeti sebe i druge jasnije. Kad je naš razgovor dosegao dva sata, dr. Rick Hanson me je zamolio da ga završimo kako bi imao vremena za jutarnju meditaciju. Meng Tan bio se upravo vratio s jednosedmične meditacije u tišini u koju se bio povukao nekoliko dana prije našeg intervjua. Scott Kriens je prije deset godina započeo praksu dnevnog suočavanja sa sobom kroz pisanje dnevnika i provodi je striktno i dan danas.

    Svećenik Richard Rohr prakticira kršćansku kontemplativnu molitvu koja, kako kaže, dovodi do stanja “znanja bez garda” koje prevazilazi dualističko razmišljanje "mi protiv njih". Rohr tvrdi da se istinska saosjećajnost ne može dogoditi ukoliko se ne prevaziđe dualistički način razmišljanja. „Tišina nas uči da ne žurimo s osuđivanjem”, kaže Rohr.

    Samosvijest, svijest o sebi kroz prakse promišljanja kao što su meditacija, tiha molitva ili prisustvo u prirodi omogućuju saosjećajnim muškarcima da prihvate patnju bez reakcije, otpora ili potiskivanja. Thich Nhat Hanh kaže da promišljanje drži patnju nježno kao što “majka drži dijete”. Sve više i više istraživanja potvrđuju tu pjesničku sliku i nalaze da promišljanje može pomoći u razvijanju saosjećanja prema drugima.

    Dakle, jasno je kako postati saosjećajan muškarac: doživite saosjećajnost kao snagu, upoznajte sebe, izdignite se iznad rodnih uloga, tražite pozitivne uzore i modele ponašanja – i budite ono što istinski jeste. Ako ovo zvuči prekomplikovano, 84-godišnjak Marvin Maurer sažima kako postati saosjećajan muškarac u jednostavne riječi: „Zavolite osjećaj ljubavi“.

    Izvor: yesmagazine.org

    Autor: Kozo Hattori

    Prevela i prilagodila: Emina Lakić

  •  
  • 06.01.2015
  •  

Centar za edukaciju i istraživanje Nahla   |   Džemala Bijedića 122, Sarajevo   |   Tel +387 (33) 710-650   |   Fax +387 (33) 641-664